Neki aspekti vezani uz određene sposobnosti životinja bili su predmet kontroverzi i rasprava u znanstvenom svijetu. Primjer za to su teme vezane uz inteligenciju, pamćenje i senzacije poput boli, koje su dobile sve veći broj studija. Napori su usmjereni na otkrivanje jesu li ove karakteristike prisutne kod životinja ili ne, kao i kako.
U ovom članku na našoj stranici pregledat ćemo dostupne informacije o pamćenju riba. Čitajte dalje kako biste saznali imaju li ribe pamćenje i koje su njihove karakteristike.
Sjećanje riba
Ribe su kralješnjaci, što znači da postoje određene osobine koje dijele sa svim vrstama koje čine ovu skupinu. Dakle, ove vodene životinje imaju određene osnovne karakteristike najrazvijenijih kralješnjaka. Što se tiče pamćenja i učenja, znanstvena literatura [1] potvrđuje da su, bez sumnje, oba aspekta prisutna u ribama i na usporediv način s drugim više evoluirani kralježnjaci.
Osim raznih studija koje su provedene koje dokazuju ovu tvrdnju, praktičan način da se primijeti da ribe imaju pamćenje je upoznati ih s rutinama hranjenja, odnosno nuditi im hranu na istom mjestu i u isto vrijeme.
Provjerit ćemo reagiraju li ribe dolazeći baš u tom trenutku jesti, što nas navodi na pomisao da je to posljedica njihove sposobnosti pamćenja. S druge strane, kod pojedinih vrsta riba je provjereno da, ako se ulove na udicu s koje se uspiju osloboditi, kasnije su sposobne prepoznati tu zamku i tako izbjeći ponovno upadanje u nju.
Ribe imaju složen senzorni sustav, kao što pokazuju morski psi, nedvojbeno povezan s vrstom staništa u kojem žive, budući da su za pravilan razvoj potrebne anatomske i fiziološke strategije. Spomenuti primjeri pamćenja omogućuju nam da odredimo da je pamćenje povezano sa senzornim sposobnostima Drugim riječima, ribe prikupljaju informacije iz okoline i koriste ih za stvaranje mentalnih mapa koje dopustiti im da se prostorno orijentiraju, kreću, lociraju rute za bijeg od grabežljivaca ili se razmnožavaju.
Ova sposobnost pamćenja pripisuje se velikom mozgu, strukturi mozga s različitim razinama razvoja ovisno o skupini kralježnjaka. U tom smislu, istraživanje pamćenja riba omogućilo je utvrđivanje koji su biokemijski, morfološki i ekološki aspekti povezani s tom sposobnošću i telencefalonom.
Zašto se kaže da ribe nemaju pamćenje?
Postojala je široko rasprostranjena i pogrešna ideja da ribe nemaju pamćenje, vjerojatno zato što te životinje pripadaju najprimitivnijim kralježnjacima u evolucijskoj ljestvici. Iz tog razloga pripisivali su im neke ograničene moždane kapacitete, što uključuje pamćenje.
Ali to je vjerovanje, kao što je pokazano, još uvijek mit, koji se propagirao u kolektivnoj mašti, o čemu svjedoče šale na račun njegovog nepostojanja sjećanja. Danas se, kao što smo objasnili, ovaj mit može opovrgnuti zahvaljujući dokazima znanstvenih istraživanja.
Kao zanimljivost, može se reći da ove životinje čak imaju složeniji osjetilni sustav od ljudskog. Nema malo vrsta riba koje mogu percipirati mirisne, vizualne, slušne podražaje, čestice otopljene u vodi, poput krvi u slučaju morskih pasa, te elektromagnetske frekvencije. Svi ovi aspekti omogućuju im još jednu značajku, a to je individualnost odgovora na određene situacije, primjerice stres.
Koliko dugo traje pamćenje ribe?
Sjećanje ribe može biti različite duljine, ovisno o događaju s kojim je povezano. U tom smislu, postoje reference [1] koje pokazuju da ribe mjesecima izbjegavaju prići udici ako su imale prethodno negativno iskustvo s njom. Ovaj pristup vodi nas do drugog važnog aspekta, a to je da je pamćenje kod riba također povezano s učenjem određenih ponašanja, u ovom slučaju izbjegavanjem da budu žrtve udice.
S druge strane, neke vrste uspijevaju prepoznati članove svoje skupine i do sedam uzastopnih dana, a u slučaju jedinki drugih vrsta s kojima su se sukobile, navodi se da zapamtite ih do tri mjeseca.
Također se pokazalo da su ribe sposobne zapamtiti negativne podražaje doživljene u određenom području, pa mu se izbjegavaju približiti. Osim toga, kod nekih je vrsta primijećeno da će riba izbjeći približavanje pobjedniku ako vidi dvije druge ribe jedna nasuprot drugoj. Svi ovi aspekti nedvojbeno su povezani s kratkoročnim i dugoročnim pamćenjem prisutnim kod ovih hordata.
Da zaključimo, ove vrste studija, poput onih koje se odnose na sposobnost osjećanja boli, važne su za promicanje poštovanja koje se mora pokazati svim životinjama, ne toliko zbog njihove sličnosti s ljudi po nekim osobinama, već po intrinzičnim karakteristikama njihove vrste koje ih definiraju kao živa bića.
