Znamo da su cjepiva ključni stup kada je u pitanju kontrola vrlo zaraznih i potencijalno smrtonosnih zaraznih bolesti, posebno za štence, koji su, osim toga, oni u najvećem riziku od zaraze. Zato zabrinjava vijest da cjepivo protiv parvoviroze izgleda ne djeluje.
Dakle može li cijepljeni pas dobiti parvovirozu? U ovom članku na našim stranicama govorimo o parvovirozi kod cijepljenih pasa i objašnjavamo zašto do ove zaraze može doći.
Parvovirus u cijepljenih pasa
Pitanje pod naslovom ovog članka, odnosno može li se cijepljeni pas zaraziti parvovirozom, čini se da u novije vrijeme dobiva na važnosti, jer se javlja još uobičajenih slučajeva parvoviroze kod cijepljenih odraslih pasa koji su oboljeli od te bolesti. Veterinari su ti koji dijagnosticiraju psa i obavještavaju što se dogodilo laboratoriju koji proizvodi cjepiva ili organizmima koji su odgovorni za lijekove.
Pasja parvoviroza je virusna bolest koja uzrokuje jako povraćanje i karakterističan krvavi proljev. Ne postoji drugi tretman osim suportivnog liječenja, a ono uzrokuje znatnu smrtnost. Stoga se cjepivo protiv ovog virusa smatra esencijalnim i preporučuje se njegovo davanje svim psima.
Postoji li novi soj parvovirusa?
Jedna od hipoteza za koju se smatra da objašnjava zašto se cijepljeni pas može zaraziti parvovirusom je pojava novog soja. Ova modifikacija virusa učinila bi dostupno cjepivo neučinkovitim. No čini se da ova pretpostavka nije točna. Poznato je da se ovaj virus mijenjao od svog otkrića i već su poznati različiti sojevi, ali su njihove razlike minimalne i, nadalje, najnoviji poznati soj kruži godinama i zapravo je postao onaj s veća prisutnost danas.
Istina je da ovaj soj nije uključen u cjepivo koje se koristi, ali s obzirom na to da je to soj koji prevladava, da je cjepivo protiv njega neučinkovito, bilo bi puno više pasa oboljelih od parvoviroze od onih koji se broje. Stoga će trenutno cjepivo vjerojatno ponuditi određenu zaštitu protiv najnovijeg soja. U svakom slučaju, proučava se da male promjene između sojeva mogu utjecati na učinkovitost cjepiva.
Zašto cjepivo protiv psećeg parvovirusa ne uspijeva?
Prema trenutno dostupnim informacijama, teorija koja može objasniti slučajeve parvovirusa kod cijepljenih pasa je neuspjeh cijepljenja zbog interferencije s majčinim antitijelimaKuje prenose antitijela svojim štencima putem kolostruma, tekućine koju izlučuju mliječne žlijezde neposredno nakon okota, a prije mlijeka. Otkriveno je da ako ovaj kolostrum osigurava visoku razinu antitijela, ona mogu ostati u štenetu do 12 tjedana života. Također je poznato da ova antitijela ometaju učinkovitost cijepljenja.
Cilj primjene cjepiva je potaknuti imunološki sustav na stvaranje protutijela protiv određenog patogena. U ovom slučaju, ako cijepljeni pas dođe u kontakt s parvovirusom, obrana će biti spremna za borbu od prvog trenutka. S druge strane, ako je došlo do smetnji, te obrane neće biti generirane ili neće biti u dovoljnom broju i, posljedično, pas će biti nezaštićen. S druge strane, također je poznato da postoje psi s imunološkim nedostacima ili pasmine s većom sklonošću ovom problemu koji će biti osjetljivi na zarazu parvovirozom čak i ako su cijepljeni.
Osim toga, ne sasvim učinkovit odgovor na cjepivo koji ne izaziva veliki broj antitijela može spriječiti unakrsnu imunost koju tradicionalno cjepivo nudi protiv najnovijeg soja. Stoga su ovi psi osjetljiviji na zarazu parvovirusom. Na kraju, također treba napomenuti da se cjepivo protiv parvovirusa mora ponoviti svake godine kako bi se održala zaštita.
Kako spriječiti da cijepljeni pas dobije parvovirus?
Jedan od načina za poboljšanje učinkovitosti cjepiva protiv parvovirusa jednostavno je prilagodba rasporeda cijepljenjaObično se prva cijepljenja štenaca provode oko 12. tjedna starosti. Kao što smo vidjeli, moguće je da neki štenci u toj dobi još uvijek imaju majčina antitijela koja će utjecati na učinkovitost cjepiva. Stoga je trenutni trend odgađanje ovog rasporeda i davanje posljednjeg cjepiva u 16. tjednu, kada više nema majčinih protutijela.
Također s ciljem poboljšanja učinkovitosti cijepljenja, trenutno se proučava moguća interakcija nastala primjenom cjepiva protiv parvovirusa i Leptospire u isto vrijeme. Čini se da kombiniranje smanjuje učinkovitost protiv parvovirusa. To nije učinak koji će imati posljedice kod svih pasa, ali kod onih kod kojih cijepljenje ne stimulira visoke razine antitijela, moglo bi biti zanimljivo uzeti ovu činjenicu u obzir. Raspored koji se razmatra daje prioritet davanju osnovnih cjepiva protiv virusnih bolesti i ostavlja cjepiva za Leptospiru ili Bordetellu za 18-22 tjedna života.
Zaključak: trebam li cijepiti svog psa protiv parvovirusa?
Definitivno da Iako se cijepljeni pas može zaraziti parvovirusom pod okolnostima koje smo opisali, stopa neuspjeha je još uvijek niska u odnosu na sve pse koji se cijepe svake godine. Osim toga, veterinari imaju dovoljno informacija za prilagodbu rasporeda cijepljenja štenaca kako bi se poboljšala učinkovitost svakog cjepiva. Da bismo to postigli, važno je da se prepustimo u ruke stručnjaka od povjerenja.