Infektivna anemija konja - prijenos, simptomi i liječenje

Sadržaj:

Infektivna anemija konja - prijenos, simptomi i liječenje
Infektivna anemija konja - prijenos, simptomi i liječenje
Anonim
Infektivna anemija konja - Prijenos, simptomi i liječenje
Infektivna anemija konja - Prijenos, simptomi i liječenje

Ako za društvo imate kopitara, osim što ste svjesni velike odgovornosti koju to nosi jer zahtijeva puno više hrane, prostora, vježbe itd. od bilo kojeg drugog češćeg kućnog ljubimca, poželjet ćete biti dobro informirani o svim bolestima i problemima koje može imati.

Najvažnija stvar na koju vas moramo podsjetiti s naše stranice je da pridajete važnost potrebi veterinarskih posjeta i praćenju kako biste osigurali dobro zdravlje svog brzog suputnika.

U ovom novom članku raspravljat ćemo o infektivnoj anemiji konja (EIA). Čitajte dalje kako biste saznali više o uzroku ove virusne bolesti poznate i kao močvarna groznica, načinu prijenosa, simptomima i još mnogo toga.

Što je zarazna anemija konja?

EIA ili močvarna groznica je virusnog podrijetla i kronična je Točnije, uzrokuje ju lentivirus iz obitelji Rtroviridae i to utječe samo na kopitare (konje, mule, magarce, zebre…). Ova bolest prisutna je u cijelom svijetu. Tamo gdje je ovaj virus najčešće pronađen je u SAD-u i Kanadi, ali postoje neke zemlje koje su izuzetak i u kojima virus nikada nije pronađen i nije bilo slučajeva, poput Japana i Islanda.

Može se pojaviti akutno ili kronično. U kroničnim slučajevima ova bolest prilično onesposobi životinju i ona zauvijek ostaje nositelj virusa. Nasuprot tome, kada se pojavi akutni oblik, koji se češće javlja kod konja koji prvi put dolaze u kontakt s virusom, zaražene životinje često se oporavei ostaju kao kliconoše, ali u 30% slučajeva akutna viremija se razvija fatalno.

Zarazna anemija konja - Prijenos, simptomi i liječenje - Što je zarazna anemija konja?
Zarazna anemija konja - Prijenos, simptomi i liječenje - Što je zarazna anemija konja?

Prijenos zarazne anemije konja

Zarazna anemija konja širi se kontaktom krvi zaraženog kopitara s krvlju zdravog. Mnogo je načina na koje krv jedne životinje dolazi u kontakt s krvlju druge, ali najčešći je putem vektora, u ovom slučaju najčešće su konjske muhe i stajske muhe, koje se hrane zaraženom životinjom i sa sobom nose virus a kada se odu hraniti drugim koji nisu bolesni, inokuliraju virus.

Ali, zapravo, svaki oštar ili oštar predmet koji je zarazio krv može, ozljeđivanjem zdravog, proširiti bolest. Osim toga, postoji oblik prijenosa s majke na potomstvo To se može dogoditi kada je ždrijebe još u maternici, ili u vrijeme porođaja ili dojenja.

Puno više zaraze događa se u područjima gdje postoji visoka viremija, gdje konji imaju malo prostora između sebe. Kao što smo već spomenuli, konj ili drugi kopitar koji uspije preživjeti akutni oblik EIA ili onaj koji ga dobije u blažem, ali izravno kroničnom obliku, zauvijek ostaje nositelj virusa, stoga ga je važno držati podalje od drugih svoje vrste ili barem one za koje znamo da su pozitivni na ovu bolest držati na okupu i najmanje 48m od onih koji su zdravi. Pa, ako postoji udaljenost od najmanje 48 metara, konjske muhe radije ugrizu istu životinju nekoliko puta umjesto da idu tražiti drugu.

Simptomi infektivne anemije konja

Razdoblje inkubacije za ovu bolest je jedan tjedan do 45 dana Mogu postojati životinje koje su asimptomatske ili nevidljive, tj. su bolesni, ali ne pokazuju nikakve simptome i kliconoše su, a da toga nismo svjesni. U slučajevima kada se simptomi pojave, najčešći simptomi, koji mogu malo varirati ovisno o tome radi li se o akutnom ili kroničnom slučaju, su:

  • Letargija
  • Slabost
  • Depresija
  • Neapetencija
  • Ponavljajuća groznica
  • Žutica
  • Tahipneja
  • Tahikardija
  • Anemija
  • Trombocitopenija
  • Krvava stolica
  • Brzo mršavljenje
  • Edem nogu
  • Petehije na sluznicama

Osim toga, moramo imati na umu da postoje slučajevi akutne EIA, gdje se bolesni kopitar može oporaviti za nekoliko dana, ali postoje slučajevi koji se razviju ozbiljno i fatalno.

Zarazna anemija konja - Prijenos, simptomi i liječenje - Simptomi zarazne anemije konja
Zarazna anemija konja - Prijenos, simptomi i liječenje - Simptomi zarazne anemije konja

Dijagnoza infektivne anemije konja

Važno je znati da je zarazna anemija konja među bolestima konja koje treba tretirati diferencijalno, tj. konj ima određene simptome (gubitak tjelesne težine, povišena tjelesna temperatura, edem, slabost i sl.), to je jedna od bolesti koju je potrebno isključiti, odnosno potvrditi diferencijalnim pretragama koje provodi veterinar specijalist.

Ova bolest se obično potvrđuje serološkim testovima koji se provode u laboratoriju. U odgovarajućem laboratoriju naš će veterinar od povjerenja moći provesti dva serološka testa koja se najčešće koriste za dijagnosticiranje EIA:

  • Imunodifuzijski test na agar gelu (AGID ili Coggins).
  • Enzyme-linked immunosorbent tests (ELISA).
Infektivna anemija konja - Prijenos, simptomi i liječenje - Dijagnoza infektivne anemije konja
Infektivna anemija konja - Prijenos, simptomi i liječenje - Dijagnoza infektivne anemije konja

Liječenje infektivne anemije konja

Ne postoji učinkovit tretman protiv virusa koji uzrokuje zaraznu anemiju konja, iz tog razloga, veterinari obično preporučuju eutanaziju zaraženih životinja, kako bi se spriječio prijenos na druge kopitare. Zbog toga je prevencija toliko važna. U nastavku ćemo govoriti o tome i nekim mjerama koje možete primijeniti.

Prevencija zarazne anemije konja

Zarazna anemija konja je bolest za koju ne postoji preventivno cjepivo, niti optimalno liječenješto rezultira izlječenjem problema.

Upravo zbog navedenog, prevencija ove bolesti je od vitalnog značaja. Najučinkovitiji koraci koje možemo poduzeti kako bismo spriječili zarazu i širenje ove neizlječive bolesti kopitara su:

  • Prvo, moramo redovito provoditi najosnovniji oblik prevencije, a to je održavanje zajedničkih prostorija i materijala (i pojaseva i kirurškog materijala ili drugih alata) vrlo čistima i steriliziranima kako bismo izbjegli virus. Pravilno čišćenje i dezinfekcija također će držati prijenosnike bolesti podalje.
  • Drugo, bitno je da naš veterinar specijalist od povjerenja obavi rutinske analize s vremena na vrijeme, preporučuje se nekoliko puta godine, svim našim kopitarima. Ove analize moraju uključivati odgovarajuće serološke testove kako bi se isključila ova bolest.
  • Treće, ako smo svjesni da imamo bolesnu životinju, moramo je izolirati od ostalih na najbolji mogući način za druge, ali i za nju. Osim toga, moramo spriječiti ulazak novih životinja koje su možda već bolesne.
  • Konačno, i nažalost, često jedini oblik prevencije je klanje bolesnih životinja. Ne samo da se ova mjera može poduzeti kao preventiva koju odredi veterinar, već u mnogim slučajevima postaje eutanazija. To je moguće jer životinja može, u određenom trenutku procesa, previše patiti. Ali ovaj faktor će uvijek odrediti i provesti veterinar specijaliziran za kopitare.

Preporučeni: