Ako ste strastveni u svijetu konja, bitno je da poznajete povijest indijske dresure kao i njezina načela i karakteristike koje treba uzeti u obzir kada ovu prekrasnu tehniku stavljate u praksu. Indijska dresura poštuje konja kao živo biće, ne pokušava ga pripitomiti podjarmljivanjem ili strahom. Znamo da su konji, kao i ljudi, individualna bića i ne možemo ih sve tretirati na isti način, nekima će trebati više vremena nego drugima da nam vjeruju.
U ovom članku na našoj stranici reći ćemo vam o tehnikama indijske dresure kako biste je mogli početi primjenjivati na svojim konjima, oni cijenit će to. U početku preporučamo strogo pridržavanje dana kako bismo kasnije, vježbom i iskustvom, mogli odabrati najbolji put za svaku životinju.
Povijest i podrijetlo indijske dresure u Argentini
Konj je stigao u Argentinu iz Španjolske u rukama Pedro de Mendoza y Luján 1535. godine, podrijetlom iz Andaluzije. U početku je imao veliku veličinu, ali se prilagođavao novim običajima vremena. Brzo se razmnožavao u stadima od vlažnih Pampasa do najsuših područja Argentine. Naširoko su ga koristili Indijanci koji su nastanjivali južnoamerički kontinent, ali je oblik pripitomljavanja varirao tijekom godina i nacionalnosti.
Indijanci iz argentinskih Pampasa saznaju za dolazak španjolskih konja i nastoje razviti sustav za njihovo pripitomljavanje i tako ih mogu koristiti za razne zadatke u svojim naseljima. Tako počinje povijest i nastanak indijske dresure u Argentini. Postoje bezbrojne knjige i poslovice o konju kod Indijanaca.
Jedan od najljepših je "Los Indios Pampas", Rómula Muñiza, koji kaže:
(…) sloboda i sama egzistencija Indijanca ovisila je o konju i nitko kao on nije bio sposoban cijeniti vrijednost životinje i natjerati je da maksimalno iskoristi svoje kvalitete. Nisu imali niti su uzgajali posebne pasmine, ali zahvaljujući brižljivoj edukaciji konji su stekli otpornost, lakoću i okretnost, superiornu u odnosu na seljačke (…).
Uz više od 300 godina rata između Indijanaca i Španjolaca, prvi su uspjeli optimizirati performanse konja u različitim okruženjima: voda, pustinja i visine. Sve to zahvaljujući činjenici da su poštivali i znali iskoristiti prirodu konja, koja je ni više ni manje, sve što konj je.
Poznavajući njihovu prirodu razumjet ćemo određena ponašanja ovih prekrasnih životinja. U divljini su plijen, pa žive u krdima i imaju dojilju koja je zadužena da obavijesti svaku prijetnju. Zaključno, da je ova životinja plašljiva, pažljiva ili oprezna, zvuči više nego logično.
Ovaj strah od pume, tigra ili čovjeka ono je što ga je održavalo na životu tisućama godina. Vrlo važna točka ako želimo postići ispravan pristup neukroćenom ili chucaro konju, budući da će pred nepoznatim, u ovom slučaju nama samima, tražiti bijeg, ako ga satjeramo u kut, napast će, ali u osnovi zato što prenosi se u svojim genima kroz generacije.. Poznavanje njihove prirode ključno je za izbjeći nemarno poput lovaca i na kraju prihvatiti naša pravila iz straha, a ne iz ljubavi.
Obilježja konja koja se smatraju krotiteljima
Prije nego što uđemo u tehnike indijskog kroćenja konja, pokazat ćemo vam neke osnovne točke koje bi svaki krotitelj trebao znati i uzeti u obzir:
- Žive u skupinama, stadima ili krdima, s društvenom organizacijom kako bi se smanjio rizik od napada.
- One su životinje biljojedi.
- Imaju izvrstan bočni vid, tako da imamo samo dva slabovidna mjesta, koja su točno ispred njihovih očiju i iza repa. Ovo je vrlo važno kako bi se prema njima pravilno pristupilo i kako ne bi izazvali strah od iznenađenja.
- Imaju oštar sluh i mogu pomicati uši kako bi se usmjerili prema zvukovima.
- Osjetilo mirisa je vrlo razvijeno. Često se čuje kako ljudi kažu da konj nanjuši strah, to bi bio adrenalin koji lučimo kad ga se bojimo, kao puma prije napada.
- Dodir mu je također jako razvijen po cijeloj koži pa moramo "ukloniti golicanje" što bi bilo jednako preosjetljivosti kože. Vrlo važno tijekom dresure da ne pobjegne od straha kad želimo na njega staviti deku ili sedlo.
- Gornja usna je pokretna i vrlo osjetljiva, nešto što joj omogućuje da bira trave za jelo.
- Spava nekoliko sati dnevno i to kratko jer ako leži na tlu može ga pojesti grabežljivac.
- Imaš odlično pamćenje.
- Ima dobar osjećaj za smjer i ravnotežu.
1. dan
Naš prvi dan započet ćemo odvođenjem ždrijebeta (neslomljenog konja) u obor, gdje ćemo započeti s provalom u vidu vlastite prirode. Oni su mrzovoljne i nepovjerljive životinje pred našom čudnom prisutnošću. Također moramo uzeti u obzir da ga vodimo na manje mjesto nego što je navikao i da može poduzeti različite reakcije poput pokušaja trčanja, skakanja itd.
I mi ćemo biti u oboru, samo ćemo ga gledati i čekati da se smiri, uglavnom da se navikne na našu prisutnost. Nakon što je prvi korak postignut, pokušat ćemo proći kroz rukav (put između ograda koji vodi do boksa), uz strpljenje jer smo razumjeti da se konji boje vrlo zatvorenih mjesta. Kada to postignemo, zatvorimo ga i čekamo da se navikne, što može trajati 20 do 30 minuta, nešto što ovisi o svakoj životinji.
Nakon tog vremena, kada primijetimo da je miran, prilazimo mu govoreći blagim tonom kako bismo ga umirili. Hajdemo milovati bedro ili stražnjicu (ne tapšati) što će izazvati napetost. Može zadrhtati ili se pokušati spustiti tako da ga ne dodirujemo. Nastavit ćemo razgovarati i maziti ga dok nas ne prihvati. Zatim ćemo nastaviti kroz leđa, rame, vrat i, na kraju, glavu. Ne smijemo žuriti s dodirivanjem glave, može potrajati više vremena.
Ovaj prvi kontakt se zove otkidanje trnaca i jedan je od najvažnijih dijelova tehnike indijske dresure, gdje će ždrijebe biti moći primijetiti da nismo lovci i počet će nam vjerovati. Može potrajati satima, ali uvjeravam vas da će rezultat biti savršen.
Nastavit ćemo s postavljanjem njuške (otvoreno i bez nastavka, ne košarasto) s užetom ne manjim od 5 metara, pustit ćemo ga iz padobrana, ali ne i iz obora, da može krenuti hodati i gaziti po užetu. Dugi konop ili ular ispunjava nekoliko funkcija: otklonit će škakljanje vaših ruku jer će konop tuda proći nekoliko puta, stati na njega dok je vezan za njušku naučit će stati sam po sebii ovisno o tome kojom rukom stanete na njega, naučit ćete savijati vrat. Pustit ćemo ga da provede noć u oboru s njuškom, vodom i travom.
Dan 2
Drugi dan bi trebao biti opušteniji i radit ćemo sa satom ne više od 50 minuta budući da je 1. dan obično pretežak za neukroćene konje.
Prilazimo toru s travom u ruci i zviždimo da se navikne da nam priđe. Važno je da ga, kad se približi, malo zanemarimo prije nego što ga pokušamo uhvatiti. Uhvatit ćemo se za uže da se približimo ždrijebetu i nastaviti s trncima Danas ćemo dodirivati ruke i noge, trbuh i sve što nismo pomazili dan prije. Vrlo je važno da ništa ne ostavljamo bez milovanja jer će oni biti buduća opasnost u svom odraslom životu. Možemo napraviti kratke pauze da ždrijebe ne bude dosadno.
Kasnije ćemo početi povlačiti konop da nauči hodati a time i sve što ga može ometati poput skakanja oko njega, proći rukom pored očiju, vrećica koja leti u olovku itd. Možemo vam dati 2 minute pauze kada prođete svaku od faza. Bit će dosta za danas i ostavit ćemo ga u tor kao i jučer.
Dan 3
U tor idemo na isti način kao i 2. dan, s travom i zviždaljkama (ili dozivanjem po imenu). Vjerojatno će treći dan pokazati više interesa nego prethodni da nam pristupi i za par minuta ćemo pregledati što smo do sada napravili.
Hvatajući uže i tjerajući ga da se okreće, kreće naprijed, nazad, itd. učimo ga uzdi, koja će služiti za bilo kakvu obuku i disciplinu u budućnosti. Moramo početi s najjednostavnijim i prijeći na najsloženije, uvijek nagraditi ga za svaki napredak s najmanje jednom minutom odmora.
Sada kada stječemo samopouzdanje bilo bi idealno vrijeme da pokušate ga jahati bočno, stavljajući mu trbuh na leđa i gledajući njegov odgovor u svim vremenima. U početku, nakon vježbe i početka našeg odnosa, konj je mogao ostati miran, ali ponekad može potrajati duže da se postigne ovaj cilj. Ako konj prihvati da se popnete na njega, pokušajte sjesti na njega i brzo sići. Pripremite se na moguće odbijanje, ali pokušajte djelovati smireno i samopouzdano, bez forsiranja životinje.
Vježbanje 3. dan ne smije trajati duže od 40 minuta. Nakon tog vremena, čestitajte mu, ponudite mu vodu i hranu i provedite neko vrijeme s njim bez ikakve vježbe.
Dan 4
Dan smo započeli na isti način kao i do sada, s travom i pregledom svega navedenog, uvijek uredno i bez dužeg od 10 minuta.
Danas ćemo raditi na vrhu našeg ždrepca Jašemo s ularom ili užetom u rukama i tražimo da se okrene, pomicanje naprijed i/ili natrag. Ovdje moramo imati puno strpljenja i znati ga nagraditi, prekidom, čak i ako je samo elementarno surađivao, a mi još uvijek nismo postigli ono što smo tražili.
Prije nego krenemo upoznat ćemo vas sa sedlom tako da ga možete namirisati i prepoznati, a zatim ćemo vas osedlati gore i vrlo malo namjestite obujam kako biste polako povećali napetost. Ostavimo ga 20 minuta da jede, pije vodu i kreće se s njom. Odnijet ćemo ga tako da se možete odmoriti zadnji dan.
Dan 5
Peti dan trebao bi započeti kao i prethodni, po istom postupku koji je korišten do sada. Kad završimo, stavimo mu sedlo i popnemo se na njega Ako vidimo da nas se želi riješiti ili pobjeći, izađemo i natjeramo ga da ide oko obora 2 puta, po jedan na svakom osjetilu, oblik odvraćanja pažnje za početak iznova. Svaka sesija ne smije premašiti 10 minuta jahanja, a mi ćemo dati 30 minuta odmora.
Što se tiče izbočine Uvijek savjetujem da ga počnete navikavati od 5. dana ilipričekajte između 10 i 15 dana , jer je to prilično traumatičan element za konje i ne želimo pokvariti sav dosad obavljen posao. Bitno je vjerovati nam i ne bojati se.
Ovo su neki od savjeta koje predlažemo, ali upamtite da moramo slijediti ritam prema stavu našeg ždrijebeta. Moramo biti strpljivi ako konj to zahtijeva, bez prisiljavanja ili narušavanja povjerenja koje smo stvorili. Postupno će vaš konj dobrovoljno prihvatiti sve vježbe koje mu predložite ako budete puni poštovanja i pažljivi.
