Sigurno ste se mnogo puta zapitali ulicom i kada ste naišli na gomilu pasa koji se mimoilaze i njuškaju guzice: zašto? njuše li se psi jedan drugog? Iako ovaj običaj nije baš higijenski niti ugodan za ljude, odgovor je kompliciraniji nego što mislite i uključuje "kemiju".
Ako želite znati zašto psi njuše jedni druge ne propustite ovaj članak na našoj stranici gdje ćemo vam objasniti detaljno obrazloži da psi uvijek moraju slijediti ovaj ritual kada se križaju s drugim osobama iste vrste.
Otkrivena tajna: kemijska komunikacija
Iako vidjeti dva psa kako jedan drugome njuškaju anus nije baš ugodna situacija za vlasnike, istina je da je to način na koji psi prikupljaju sve osobne podatkevaših ostalih psećih suputnika. Od dobi, spola, onoga što su jeli, rase ili čak stanja uma njihovih imenjaka; psi mogu prikupiti sve te podatke njušeći jedni druge s leđa.
Činjenica je da za razliku od ljudi, koji imaju puno manje razvijen osjet mirisa, čovjekovi najbolji prijatelji (kako ih često zovu) imaju osjet mirisa između 10.000 i 100.000 puta razvijeniji od nas. Na način da, kada pas nosom njuši tuđu guzicu, on prikuplja potrebne informacije kako bi bolje upoznao svog psećeg suputnika i tako se s njim mogao pravilno družiti. To se zove " kemijska komunikacija", izraz koji je skovalo Američko kemijsko društvo (ACS), koje je otkrilo da su psi međusobno povezani i komunicirali putem kemije koju imaju njihova tijela ispuštaju mirise, baš kao i mnoge životinje.
Analne žlijezde i Jacobsonov organ
Koji je razlog zašto psi mogu prikupiti sve te podatke samo njušeći anus svojih pratitelja? Odgovor je analne žlijezde Ove vrećice ili analne žlijezde dvije su male vrećice koje se nalaze po jedna sa svake strane anusa životinje i sadrže sve kemijske podatke o njemu kroz sekrete koje proizvodi.
Godine 1975. dr. George Preti, kemičar u Monell Chemical Senses Center u američkoj državi Philadelphiji, proučavao je izlučevine analnih žlijezda kojota i pasa i otkrio glavne kemikalije i arome koja ih je sastavila. Stoga se ispostavlja da je kemijski komunikacijski put ovih životinja spoj koji čine trimetilamin i nekoliko masnih kiselina, što omogućuje, kroz njegov miris, da sazna genetika i njihov imunološki status. Na taj način svaki pas odaje karakterističan miris jer svaki ima specifičnu prehranu te drugačiji imunološki i emocionalni sustav.
Osim njuha, psi (kao i mnogi drugi kralježnjaci, poput zmija) imaju pomoćni njušni sustav, i to je Jacobsonov organ ili vomeronazalni organ. Ovaj se član nalazi između nosa i usta pasa, točnije u vomernoj kosti, a zahvaljujući svojim senzornim neuronima koji prikupljene informacije šalju izravno u mozak životinje, sposoban je detektirati različite kemijske spojeve, uglavnom feromone. Dakle, psi su specijalizirani za njušenje analnih žlijezda svojih prijatelja i tako mogu prepoznati njihove emocije i njihovo fizičko stanje
Olfakcija i njušno pamćenje
Najrazvijenije osjetilo pasa, kao što je dobro poznato, je miris, koji je 10 000 puta osjetljiviji od njihovog osjetila okusa, na primjer. Budući da se rađaju slijepi i gluhi, tek rođeni štenci to već koriste jer moraju pomirisati majčine bradavice kako bi se hranili. Nakon što izrastu u odrasle jedinke, psi imaju 150 do 300 milijuna stanica osjetljivih na mirise (u usporedbi s 5 milijuna kod ljudi) i to ih čini stručnjacima za otkrivanje svih vrsta aroma. Zbog toga se ove životinje koriste kao psi tragači za ljudima, za otkrivanje eksploziva, za praćenje droga ili čak za otkrivanje bolesti kod ljudi. Osim toga, njuh ima vrlo važnu funkciju za reprodukciju pasa, a to je da kad su ženke u tijeku, njihove žlijezde ispuštaju određene feromone koji puštaju mužjaci znaju da su prijemčivi.
Osim što su najrazvijenije osjetilo, psi imaju i vrlo učinkovito olfaktorno pamćenje te su sposobni zapamtiti miris druge pse, iako se godinama nisu vidjeli, zahvaljujući tome što se po navici njuše kad god se sretnu. Njihova olfaktorna površina doseže 150 cm2, dok je površina čovjeka 5 cm2, tako da će uvijek koristiti mirise kako bi prepoznali i zapamtili nas i druge životinje.
