Dokazano je da psi imaju mnogo snažnije sposobnosti od samih ljudi, pogotovo kada govorimo o njuhu, visoko razvijenom osjetilu.
Pitanja koja treba postaviti nisu samo "Koliko može biti razvijeno osjetilo mirisa kod pasa?" ili "Kakve mirise možete osjetiti?" nego, što je vrlo važno, "Mogu li psi protumačiti emocije, osjećaje ili senzacije putem mirisa?".
U ovom novom članku na našoj stranici istražujemo popularno vjerovanje da psi nanjuše ljudski strah. Nastavite čitati i znat ćete ima li ovaj koncept znanstvenu valjanost, je li čist i jednostavan mit ili ima od svega pomalo.
Hormonski problem
Pitanje je sljedeće: iako je istina da psi njušenjem mogu prepoznati miris tijela koji oslobađaju određeni hormoni kada postoji iznenadna promjena emocija (poput stresa, tjeskobe ili uzbuđenja) ne zna se pouzdano je li pas sposoban analizirati, identificirati i označiti te reakcije.
Ovi se hormoni otpuštaju i u krv i u druge tjelesne tekućine (znoj, suze i urin), tj. Ako se dogodi situacija u kojoj tijelo mora proizvesti te hormone, osoba ili druga životinja mirisat će drugačije, a pas će otkriti da je došlo do promjene.
Činjenica da pas reagira na čudan ili negativan način, kako bake kažu "nemoj se živcirati jer psi nanjuše strah i mogu ti prići ili čak napasti" nije dokazano Neki psi će doći k vama jednostavno zato što imaju poseban miris. Međutim, drugi psi to neće ni primijetiti.
Imajte na umu da naši voljeni pseći prijatelji imaju svijet mirisa oko sebe, koji su svi dostupni u isto vrijeme.
Govor tijela također utječe
Sposobnost pasa da čitaju naš govor tijela još je impresivnija od samog njuha. Moguće je da oni točnije detektiraju strah kroz ponašanje ili izraz, koliko god on bio malen. Psi su vrlo osjetljive životinje i imaju istraživačke sposobnosti, vrlo su sposobni osjetiti strah samim pogledom u nas.
Naš strah, budući da je u mnogim slučajevima iracionalna i nesvjesna emocija, i kao zaštita, mogao bi nas dovesti do agresivnog ili zastrašujućeg stava prema psu. Pas bi mogao reagirati kako prema našem ponašanju u tom trenutku napetosti, tako i prema vlastitom emocionalnom odgoju.
Zaključak, nije da bismo trebali ostati ukočeni i disati stotinu puta u prisutnosti psa, ali uvijek će biti pozitivno pokušati ostati smireni prije svake situacije koja bi mogla izazvati tjeskobu. Konačno, iako u potpunosti vjerujemo psima (jer su oduvijek bili čovjekovi najbolji prijatelji), oni su ipak bića životinjskog svijeta, zagonetnog svijeta koji tek trebamo otkriti.
