ptice su skupina životinja koje su se razvile iz gmazova. Glavna karakteristika ovih bića je da su im tijela prekrivena perjem i da lete, ali Lete li sve ptice? Odgovor je ne, mnoge ptice, ili inače zbog nedostatka predatora ili zato što su razvili drugu obrambenu strategiju, izgubili su sposobnost letenja.
Što je migracija životinja?
Migracija životinja je vrsta masovnog kretanja jedinki vrste. Riječ je o vrlo snažnom i upornom pokretu kojemu se, tvrde istraživači, nemoguće oduprijeti. Čini se da ovisi o nekoj vrsti privremene inhibicije potrebe vrste da zadrži svoj teritorij i posredovan je biološkim satom, promjenom sati svjetlosti i temperatura. Migratorna kretanja ne obavljaju samo ptice, već i druge životinjske skupine kao što su plankton, mnogi sisavci, gmazovi, kukci, ribe i mnogi drugi.
Proces migracije fascinira istraživače stoljećima. Ljepota grupnih kretanja životinja zajedno s podvigom prevladavanja impresivnih fizičkih prepreka, kao što su pustinje ili planine, uzrokovali su da migracija postane cilj mnogih studija, posebno kada ciljate male ptice selice.
Obilježja migracije životinja
Migracijska kretanja nisu besmislena kretanja, ona su rigorozno proučavana i predvidljiva su za životinje koje ih provode. Karakteristike migracije životinja su:
- Uključuje premještanje cijele populacije životinja iste vrste. Kretanja su mnogo veća od stvarnog raspršivanja koje provode mlade jedinke, dnevnih kretanja u potrazi za hranom ili tipičnih kretanja za obranu teritorija.
- Migracija ima smjer, meta. Životinje znaju kamo idu.
- Neki određeni odgovori su inhibirani. Na primjer, čak i ako su uvjeti idealni tamo gdje jesu, ako dođe vrijeme, migracija počinje.
- Prirodno ponašanje vrsta može varirati. Na primjer, dnevne ptice mogu letjeti noću kako bi izbjegle grabežljivce ili, ako su same, mogu se grupirati kako bi migrirale. Može se pojaviti "migracijski nemir". Ptice počinju izgledati vrlo nervozno i nemirno u danima prije početka migracije.
- Životinje pohranjuju energiju u obliku masti kako bi izbjegle potrebu jesti tijekom procesa migracije.
Primjeri ptica selica
Mnoge ptice obavljaju duga selidbena kretanja. Ova kretanja obično su sa sjevera, gdje im se gnijezde na jug, gdje provode zimu Neki od primjera ptica selica su:
1. domaća lasta
seoska lasta (Hirundo rustica) je ptica selica prisutna u različitim podnebljimai raspon nadmorske visine. Prvenstveno nastanjuje Europu i Sjevernu Ameriku, a zimuje u subsaharskoj Africi, jugozapadnoj Europi te južnoj Aziji i Južnoj Americi. Prema IUCN-u njezina populacija opada, zbog čega se smatra najmanje zabrinjavajućom vrstom[1] Jedna je od najpopularnijih vrsta lastavica, osim toga, obje su jedinke poput svojih gnijezda zaštićene zakonom u raznim zemljama.
dva. Galeb smijeh
Galeb smijeh (Chroicocephalus ridibundus) uglavnom nastanjuje Europu i Aziju, iako ga možemo naći iu Africi i Americi tijekom sezone razmnožavanja ili prolaza. Trend njezine populacije je nepoznat i iako se ne procjenjuju značajni rizici za populaciju, ova vrsta je osjetljiva na ptičju influencu, ptičji botulizam, obalna izlijevanja nafte i kemikalije zagađivače. Prema IUCN-u, njegov status je Najmanja zabrinutost[2]
3. Labud poklič
labud grbnjak (Cygnus cygnus) primarno je ugrožen krčenjem šuma, iako ga IUCN također smatra vrstom koja najmanje zabrinjava [3] Postoje različite populacije koje mogu migrirati s Islanda u Ujedinjeno Kraljevstvo, iz Švedske i Danske do Nizozemske i Njemačke, od Kazahstana do Afganistana i Turkmenistana, te od Koreje do Japana. Također postoje sumnje o populaciji koja migrira iz zapadnog Sibira na Kamčatku[4], Mongoliju i Kinu[5]
4. Veliki flamingo
Veliki flamingo (Phoenicopterus roseus) čini nomadska i djelomično migratorna kretanjaprema dostupnosti hrane. Putuje od zapadne Afrike do Mediterana, uključujući i jugozapadnu i južnu Aziju te subsaharsku Afriku. Redovito putuju u tople krajeve zimi, locirajući svoje kolonije za razmnožavanje u Mediteranu i zapadnoj Africi uglavnom[6]
Ove društvene životinje kreću se u velikim i gustim kolonijama, do 200 000 jedinki Izvan sezone parenja jata se sastoje od oko 100 jedinki. Smatra se životinjom koja najmanje zabrinjava, iako na sreću trend njezine populacije raste, prema IUCN-u, zahvaljujući naporima uloženim u Francuskoj i Španjolskoj da se suzbije erozija i nedostatku otoka za gniježđenje kako bi se poboljšala reprodukcija vrste[6]
Otkrijte i na našoj stranici zašto su flamingosi ružičasti.
5. Crna roda
Crna roda (Ciconia nigra) potpuno je migratorna životinja, međutim, neke populacije su i sjedilačke, na primjer u Španjolskoj. Putujte u uskom frontu po dobro definiranim rutama, pojedinačno ili u malim grupama do 30 osoba. Trend njezine populacije nije poznat, stoga se prema IUCN-u smatra vrstom koja najmanje zabrinjava[7]
Više imena ptica selica
Jeste li željeli još? Nudimo vam popis s više primjera ptica selica kako biste se mogli detaljnije informirati:
- Bjeločela guska (Anser albifrons)
- Crvenovrate guske (Branta ruficollis)
- Carretona teal (Spatula querquedula)
- Crni škoter (Melanitta nigra)
- Low Loon (Gavia stellata)
- Pelikan (Pelecanus onocrotalus)
- Squacco Egret (Ardeola ralloides)
- Siva čaplja (Ardea purpurea)
- Crna lunja (Milvus migrans)
- Osprej (Pandion haliaetus)
- Eja močvarica (Circus aeruginosus)
- Montaguova eja (Circus pygargus)
- Duga (Glareola pratincola)
- Sivi plovak (Pluvialis squatarola)
- Europski škrinac (Vanellus vanellus)
- Tridactyl Sandpiper (Calidris alba)
- Čađavi galeb (Larus fuscus)
- Crvenokljuna pagaza (Hydropogne caspia)
- Martina (Delichon urbicum)
- Čipavac (Apus apus)
- Goveđa pliska (Motacilla flava)
- Modrogrli slavuj (Luscinia svecica)
- Riđovka (Phoenicurus phoenicurus)
- Pšenica (Oenanthe oenanthe)
- Shrike (Lanius senator)
- Trska strnadica (Emberiza schoeniclus)
Najdulje seobe ptica
Ptica čija je migracija najduža na svijetu, putuje više od 70 000 kilometara je polarna čigra (Sterna paradisaea). Ova se životinja razmnožava u hladnim vodama Sjevernog pola kada je ljeto na ovoj hemisferi. Krajem kolovoza počinju migrirati prema Južnom polu i ovdje stižu sredinom prosinca. Ova ptica je teška oko 100 grama, a raspon krila joj je između 76 i 85 centimetara.
Čađava strigarica (Puffinus griseus) još je jedna ptica selica kojoj polarna čigra nema mnogo razloga zavidjeti. Jedinke ove vrste, čija je migracijska ruta ona koja ide od Aleutskih otoka u Beringovom moru do Novog Zelanda, također prelaze udaljenost od 64 000 kilometara
Na slici vam prikazujemo migracijske rute pet arktičkih čigri, praćene iz Nizozemske. Crne linije predstavljaju putovanje prema jugu, a sive prema sjeveru[8].